STARI GRAD MAGLAJ BAČEN U ZABORAV

Kada čovjek naslijedi nešto vrijedno on to svim silama čuva, tako nije slučaj sa našim vlastima. Naše trenutne vlasti idu sa ciljem da sve što je vrijedno unište, bace u zaborav ili ako postoji bolja opcija da se to proda, kako god da okreneš narodu se crno piše. Ono sto mnogo intrigira je činjenica koliko drugi gradovi vole, poštuju i njeguju ono što su im ostavili njihovi preci i ni pod razno ne dozvoljavaju da to naslijeđe padne u zaborav. Primjer Tešanj, Travnik gradovi koji svoje dijelove Starog grada njeguju, obnavljaju, dorađuju, reklamiraju, razvijaju turizam i tako dopridonose svojim općinama, takov slučaj nije i u Maglaju.

Slike koje su nastale prije domovinskog rata u Bosni i Hercegovini su svjedok kako se prije živjelo u Starom gradu. Sve je bilo puno života, vrvilo bi od naroda, poslije završenih poslova svi bi se uvratili na kahvu u Čabrinu kafanu. Poslije sto godina doživismo da nam zatvore i Čabrinu kafanu. Nekada bi u svakom objektu u Starom gradu bila prodavnica, kovačnica, berbernica danas sve prazno i pusto. Starosjedioci Starog grada se žale da nemaju prodavnicu gdje bi kupili jednu jedinu šibicu, za tu šibicu se mora ići na drugi kraj Starog grada ili u sam centar Maglaja. Na opciju da se da poticaj mladima da pokrenu neke poslove u Starom gradu i time obnove duh grada zauvijek nastaje muk i tišina. Za jedan Stari grad koji je 2005. godine proglašen nacionalnim spomenikom ovo je jako tužno.

U šetnji i kratkim razgovorima sa mještanima koji tu žive zalazimo u jednu ulicu koja nosi upečatljiv naziv Ulica Put branilaca. Kako starosjedioci ove ulice kažu prije domovinskog rata ulica se redovno mela. Poslije rata ne samo da se prestalo sa metenjem i čišćenjem iste već je zaboravljena u svakom smislu riječi, zarasla, zabacana i prepuštana na milost i na nemilost vremenu.

Poslije toliko vremena i u 21. vijeku postoje dijelovi koji nisu asfaltirani, dijelovi ulice koju mještani obnavljaju od svojih sredstava. Mještani koji žive u ovom dijelu Starog grada ogorčeni su, povređeni i ispunjeni saznanjem da su prepuštani sami sebi na milost i nemilost bez obzira što žive u krugu nacionalnog spomenika. Doista, ovako nešto se može desiti samo u Bosni i Hercegovini.